Blog

Blog je mesto gde možeš da čitaš o navikama IT-evaca, najavama IT dešavanja, aktuelnostima na tržištu, savetima i cakama kako da uspeš na ovom dinamičnom polju.
Mi pratimo trendove, na tebi je da se zavališ u fotelju i čitaš :)

29.02.2024. ·
7 min

Zašto žene ređe biraju tehničke fakultete?

O podređenom odnosu žena koje rade u IT industriji, napisan je veliki broj tekstova, znamo da su one nešto manje plaćene u odnosu na kolege suprotnog pola, ipak ni jedan oglas za posao ne traži specifično osobu muškog pola, tako da uz sve probleme i predrasude sa kojima se susreću, dame ipak imaju priliku da dođu na razgovor, izdominiraju znanjem i dobiju posao koji zaslužuju. Ne samo kod nas, već u celom svetu prisutan je problem neravnomernog rodnog odnosa zaposlenih u IT industriji. Prema istraživanjima koje smo sproveli pre nekoliko godina, u Srbiji je taj odnos 1:5 u korist muškaraca i on se poklapa sa stanjem na globalnom nivou. (Izvor: TrustRadius) Zašto je to tako i da li srž ovog problema potiče još iz „školske klupe“, pokušali smo da odgonetnemo u razgovoru sa dve uspešne žene koje svoju karijeru grade radeći „muški“ posao. Nažalost, na pitanje iz naslova ne postoji jedan jednostavan odgovor, a mi ćemo pokušati da kroz njihova  različita iskustva dobijemo malo širu sliku i bar deo odgovora, kako bi bolje razumeli situaciju. Ana Ćukteraš ima 42 godine, diplomirani je inženjer Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Trenutno radi na poziciji IP Network Team Leader u kompaniji A1 Srbija. Katarina Pantović ima 29 godina, završila je Matematički fakultet Univerziteta u Beogradu, trenutno je na master studijama, program Industrija 4.0, koji organizuju Mašinski i Matematički fakultet zajedno. Radi u OTP banci, na poziciji Software Developer. Na pitanje kako je izgledao njihov prvi susret sa računarima, koji im danas predstavljaju osnovno sredstvo za rad i bez kojih je njihov dan nezamisliv, Ana i Katarina odgovaraju: „Iznenađujuće, moje interesovanje za računare nikada nije bilo veliko. Prvi susret sa svetom računara desio se tek na kraju četvrte godine gimnazije, kada sam istraživala Talesovu teoremu za svoj maturski rad. Bilo potrebno napisati rad u Word-u, što je, zapravo, predstavljalo moj prvi susret sa računarom“, kaže Ana. „Kao i većina mojih vršnjaka računar sam prvo koristila kako bi se  zabavila. To je bio period osnovne škole, kada su računari počeli masovno da se koriste. Iako nikada nisam bila fanatik, često sam slobodno vreme provodila uz igre poput Sims, Tarzana, Zume...Prvi susret sa programiranjem se desio tek u srednjoj školi na časovima informatike. Iako sam se isticala, nisam ni slutila da će upravo to biti moja profesija”, odgovara Katarina. Na pitanje šta je imalo presudnu ulogu u tome da se odluče da upišu, uslovno rečeno, muški fakultet i da kasnije karijeru grade na pozicijama na kojima dominiraju muškarci, obe sagovornice, zanimljivo, imaju isti odgovor - perspektiva u budućnosti!  Anin život je od najranijih dana bio ispunjen glumom i naukom, ipak u školskom uzrastu je afinitet prema prirodnim naukama bio očigledan i odneo je pobedu nad glumom, prvenstveno zbog perspektive u budućnosti. Veoma je zadovoljna svojim izborom, a smatra da je ova jedinstvena kombinacija „umetničkog izražaja“ i „analitičkog uma“ poslužila kao dragocen izvor iskustva za trenutnu poziciju na kojoj radi. „Sećam se jednog povratka kući iz osnovne škole, kročila sam u kuću i zatekla roditelje i sestru u dnevnoj sobi kako gledaju u televizor bez slike i tona. Mama je glasno povikala: "Evo ga moj elektroinženjer koji će popraviti kvar." Pažljivim osmatranjem došla sam do zaključka da je problem bio u razdelniku koji je izgubio kontakt sa kablovima. Moj osećaj zadovoljstva kada sam rešila problem bio je neopisiv. Ovaj trenutak mi je ostao urezan kao simpatična uspomena na moje rano inženjersko umeće i svakako je imao neki uticaj na moj dalji put!“ , dodaje kroz osmeh. U Katarininom slučaju odluka da upiše Matematički fakultet je bila malo dramatičnija, jer je tokom srednjoškolskog obrazovanja pohađala društveno-jezički smer. Imala je razne ideje u vezi daljeg školovanja, ali je tokom četvrte godine shvatila da su ipak prirodne nauke ono čemu teži. Pored toga što je bio veliki izazov upisati takav fakultet, imala je u vidu da će joj takvo obrazovanje pružiti perspektivu u budućnosti. Ona se ne slaže sa konstatacijom da je završila „muški“ fakultet i naglašava da je u njenoj generaciji bio značajan broj žena, te nas uverava da taj broj i dalje raste iz godine u godinu.  Znamo da postoje stereotipi kojima smo izloženi od najranijih dana. „Dečaci su bolji u matematici i sa računarima“ je, na primer, stereotip za koji se veruje da obeshrabruje devojčice da svoju karijeru usmere ka tehnologiji i smatra se da je on jedan od glavnih krivaca rodnog disbalansa i na tehničkim fakultetima i u IT industrij. Na pitanje šta misli o tome, Ana kaže da joj smeta deklarisanje fakulteta kao „muški“ ili „ženski“ i smatra da je to jedan od glavnih problema. Prema njenom mišljenju, iskustvo u ranim fazama obrazovanja je ključno, posebno kada je reč o približavanju prirodnih nauka u nastavi. Dok je držala časove matematike osnovcima, primetila je značajan nedostatak u pristupu, a koji bi mogao podstaći rano interesovanje za tehničke oblasti. Ona smatra da ovaj važan aspekt ukazuje na potrebu za unapređenjem metoda učenja i podsticanja radoznalosti učenika prema prirodnim naukama, matematici i tehnologiji. - Razbijanje rodno definisanih granica u obrazovanju zahteva zajedničke napore društva, obrazovnih institucija i roditelja. Uvođenje programa koji podržavaju rano istraživanje može značajno doprineti promeni trendova i privlačenju ženskih talenata u tehničke sfere. Katarina se slaže u oceni da su rodni stereotipi problem, mišljenja je da još tokom osnovnog obrazovanja treba demantovati takvo stanovište i raditi na motivaciji devojčica, kako se ne bi plašile da „zarone“ u svet tehnike i pokažu svoje, možda naizgled skrivene, potencijale. Ona dodaje da se tu ne treba zaustavljati, već sledeći stepen odgovornosti treba prebaciti na poslodavce i oni bi, takođe, morali da slede taj put podrške. „ Neophodno je isključiti diskriminaciju, kako u vidu zapošljavanja, tako i u vidu uslova i plate. Ono što je veoma bitno, poslodavac treba imati razumevanja za balans koji žene moraju da postignu između privatnog i poslovnog života“- ističe Katarina. Prema nekim teorijama, odnos broja muških i ženskih profesora na tehničkim fakultetima, ima uticaj na to da ih devojke ređe upisuju i da se osećaju „kao da tamo ne pripadaju“. Kakvo iskustvo vi nosite? „Rekla bih da je na mom fakultetu odnos profesora muškog i ženskog pola bio prilično izjednačen, te se iz tog razloga nisam osećala kao da mi tu nije mesto. Ipak na početku, u određenim teškim trenucima preispitivala sam svoju odluku, pre svega jer sam se susretala sa kolegama koji su imali mnogo veće predznanje nego što je bilo moje. S obzirom da je fakultet bio prilično težak, najteži izazov mi je bio da uspostavim balans između socijalnog života, slobodnog vremena i studiranja.“ Ana ima drugačije iskustvo, jer je na njenom fakultetu broj ženskih profesora bio značajno manji, ali je od samog početka bila svesna da se radi o više muški orijentisanom okruženju. Ova dinamika joj nikada nije izazvala iznenađenje niti nelagodnost, jer je bila svesna prirode fakulteta na kojem se obrazovala. Za nju je najveći izazov na fakultetu predstavljala neprestana borba i potreba za dokazivanjem da i žena može biti podjednako sposoban inženjer kao i muškarac. Ona se dalje osvrće i na problem nedostatka ženskih uzora iz IT sektora, u javnosti. „Javno mnjenje, mediji i prisustvo uzora imaju ključnu ulogu u oblikovanju stavova mladih naraštaja. Prisustvo inspirativnih ženskih uzora u javnom prostoru može znatno uticati na povećanje interesovanja ženske populacije za različite vrste poslova, uključujući i one u IT industriji.“ Katarina pojašnjava da ljudi iz njenog okruženja reaguju dosta slično i da je oduvek bilo komentara- “Počevši od izbora fakulteta, koji su bili pozitivni, ohrabrujući, pohvalni... Bilo je i reakcija čuđenja, divljenja, iznenađenja, ali uglavnom u pozitivnom smislu“. Za kraj smo naše sagovornice zamolili da upute reči ohrabrenja i podrške svim mladim damama koje se možda dvoume da li da svoju karijeru grade u IT sektoru. „Želim da prenesem poruku mladima, poruku koju sam i sama dobila od svoje profesorke fizike u svojim školskim danima. Bez obzira na posao koji odaberu, neka budu najbolji u tome. Moja posebna poruka upućena mladim ženama koje razmišljaju o upisu tehničkih fakulteta jeste da, ukoliko osećaju strast i ljubav prema nekoj oblasti, neka ne oklevaju. Tehnički fakultet može iziskivati veliki trud, ali takođe donosi neizmerno zadovoljstvo, stalno usavršavanje i pruža prilike za dobro pozicioniranje u društvu“  poručuje Ana Ćukteraš. „Ako mislite da vas upravo ove oblasti zanimaju i inspirišu, verujte u sebe i nemojte odustajati lako, jer trud i hrabrost gotovo uvek budu nagrađeni!“- dodaje Katarina Pantović.    

HelloWorld
0
28.02.2024. ·
1 min

WiDS Belgrade i ove godine organizuje dva sjajna događaja!   

Women in Data Science (WiDS) Belgrade i ove godine organizuje konferenciju u Beogradu, koja je posvećena promociji sjajnih žena iz Srbije koje se bave naukom i podacima. Ove godine imamo čak dva panela u okviru konferenije!  Prvi panel se održava 7.3. (četvrtak) u 18h u prostorijama Rajićeva Shopping Center (Centralni trg), koji je jedan od glavnih partnera WiDS Belgrade. Panel ŽENE NAUKA PODACI za cilj ima da podigne svest publike o tome zašto su nauci i podacima potrebne uspešne i samosvesne žene. Upravo takve žene danas dominiraju IT industrijom u Srbiji, a baš ti ćeš imati priliku da ih upoznaš na ovom sjajnom događaju! Panelistkinje su: Natali Delić (Telekom), Nevena Nikolić (Microsoft), Marija Gavrilović (Etihad) i Isidora Gatarić (Wireless Media Group).  Prijava za prisustvo na panelu je obavezna, a to možeš da učiniš na ovom linku. Drugi panel se održava 9.3. (subota) u 11h u prostorijama Playstudios (Masarikova 5, Beograđanka, 6. sprat), koji je takođe jedan glavnih partner WiDS Belgrade ove godine.  Panel DATA | WOMEN (tech talk), koji će se održati u Playstudios, za cilj ima da podigne svest publike o tome kakve napretke imamo u svetu nauke i podataka u pogledu tehnologija koje se koriste, projekata koji se rade u najvećim Data Science kompanijama u Srbiji i slično. Panelistkinje su: Ana Dukić (Rivian), Mina Petrović (ERSTE), Andreja Gluščević (Kancelarija za informacione tehnologije i elektronsku upravu) i Aleksandra Alorić.  Prijava za ovaj događaj je takođe obavezna i to možeš uraditi preko ovog linka. Čekamo te da zajedno otkrivamo lepote nauke o podacima 7. i 9. marta! 😊 

HelloWorld
0
28.02.2024. ·
2 min

Kako je Discord postao leglo hakera

U digitalnom dobu, gde su onlajn platforme postale ključna mesta za komunikaciju i razmenu informacija, Discord se izdvaja kao popularno središte ne samo za ljubitelje video igara, već i za zajednicu koja ima manje plemenite namere. Nedavna studija koju je sproveo Intel471 pokazuje kako se Discord, prvobitno zamišljen kao mesto okupljanja za gejmere, transformisao u nezaobilazno mesto za sajber kriminalce. Ovaj trend baca novo svetlo na izazove sa kojima se suočavaju društvene platforme kada je reč o moderaciji sadržaja i zaštiti korisnika. Discord sada služi kao platforma na kojoj hakeri ne samo da planiraju svoje akcije već i obučavaju nove naraštaje veštinama sajber kriminala. Ova promena upotrebe Discorda ukazuje na širi problem infiltracije sajber kriminalaca u “mejnstrim” onlajn prostor, što otežava posao moderatorima u očuvanju sigurnosti platforme. Prema izveštajima istraživača, Discord je postao dom za najmanje dvanaest aktivnih zajednica koje se bave razmenom informacija o sajber kriminalu. Ove zajednice koriste platformu za deljenje tutorijala o novim tehnikama hakovanja, razmenu alata potrebnih za izvođenje napada, kao i prodaju podataka dobijenih tokom hakerskih napada. Osim što omogućava lako deljenje fajlova, Discord pruža i određeni nivo anonimnosti svojim korisnicima, što dodatno privlači pojedince sa zlonamernim namerama. Zanimljivo je da se, uprkos ovim izazovima, Discord i dalje smatra vrednim resursom u obrazovanju budućih IT stručnjaka, s obzirom na to da su mnogi profesionalci u oblasti bezbednosti započeli svoju karijeru kao gejmeri zainteresovani za razumevanje i prevazilaženje tehničkih ograničenja igara. Discord se aktivno bori protiv zloupotrebe svoje platforme, sa nultom tolerancijom prema ilegalnim aktivnostima. Portparol platforme ističe da, kada se identifikuju takve aktivnosti, preduzimaju se koraci koji uključuju uklanjanje korisnika, gašenje servera, i saradnju sa nadležnim organima. Pored toga, Discord deli savete za zaštitu svojih korisnika od prevara, naglašavajući svoju posvećenost očuvanju sigurnog i pozitivnog okruženja za sve svoje korisnike. Ovaj trend korišćenja Discorda kao platforme za sajber kriminal baca svetlo na stalnu potrebu za razvojem efikasnijih metoda zaštite na društvenim platformama. Dok tehnološke kompanije nastavljaju da unapređuju svoje mehanizme zaštite, važno je da i korisnici preduzmu odgovarajuće mere opreza kako bi zaštitili svoje digitalno prisustvo i doprineli stvaranju bezbednijeg onlajn prostora.

HelloWorld
0
27.02.2024. ·
6 min

Nedostatak kadra u srpskom IT-ju: Video igre prave teolozi i pravnici, a filolozi i istoričari programiraju 

Mada je u gejming industriji taj problem još izraženiji, i celokupno domaće IT tržište “boluje” od nedostatka zaposlenih. Sudeći po oglasima za poslove, u obe ove visokotehnološke sfere nedostaje stručni kadar, pre svega obučen za visoke pozicije, poput seniora programera, menadžera, inženjera…   Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku u ovoj u industriji radi više od 100.000 zaposlenih. Takođe, prema podacima Vojvođanskog ICT klastera, danas je 20 odsto svih studenata u Srbiji u nekoj oblasti IT, ali  to nije dovoljno za potrebe tržišta čiji je rast oko 10 odsto godišnje.   Trenutno domaći IT ima dominantno inženjerski obrazovni profil. U njega uplovljavaju najčešće diplomci sa beogradskih fakulteta - FON, ETF i matematičkog, novosadskih - FTN i matematičkog, kragujevačkih - FIN i FTN i niških - elektronskog i mašinskog. Tu su još i RAF, Singidunum i Metropoliten.   Kako obrazovni sistem ne može da isprati vrtoglave promene u svetu visoke tehnologije, kadar u gejmingu i IT industriji sve češće se uvozi iz drugih i neočekivanih oblasti. Kako nam je nedavno rekla Svetlana Mikić, menadžerka za brend i komunikacije u beogradskom Studiju Playstudios Europe, u njihovoj kompaniji video igre prave i glumci, arhitekte, slikari, kuvari, teolozi. Slično, i IT firme sve češće zapošljavaju programere koji su nekada bili filolozi, hemičari, nastavnici, advokati…  Prema rečima Milana Šolaje, direkora Vojvođanskog IKT klastera koji već deceniju organizuje prekvalifikacije iz drugih profesija u IT, ovo tržište ima veliki potencijal i rastuću “žeđ” za talentima.  - Što se tiče radne snage, kako godine prolaze sve je više izražen nedostatak menadžerskih kadrova u IT kompanijama, dakle ljudi koji su specijalizovani za razne oblasti ali sa primenom u IT industriji. Jednostavno, ne postoji mnogo obrazovnih institucija koje školuju takav kadar, niti dovoljan broj takvih studenata (menadžment u IT, marketing u IT, HR u IT i slično) - kaže za Helloworld Šolaja.   - Kada je reč o prekvalifikacijama, mnogo je važnije sa kakvim se odnosom i navikama dolazi, nego sa kojim prethodnim obrazovanjem. Ako kandidat želi da uči i zna da uči, neće imati problem da savlada znanja i veštine koje će mu biti potrebne na radnom mestu u IT-ju. Kada je reč o developerima, programerima, uvek su dobrodošla znanja i veštine vezani za logiku i matematiku, ali to je samo osnova. Spremnost na stalno učenje i usavršavanje je u ovoj branši neophodno i konstantno.  Zamenila školsku katedru za IT kompaniju  Marija Savić, bivši nastavnik engleskog jezika, prevodilac, master filolog-anglista, do pre dve godine radila je u prosveti, a danas je programer. Kao početnik, junior u timu zarađuje više nego posle 15 godina nastavničkog iskustva u školi.   - Drug mi je poslao link za državnu prekvalifikaciju, prijavila sam se, položila testove, i odabrala kurs za full-stack Javu, nemajući pojma ni šta je Java ni šta me čeka. U početku me nije zanimalo da se bavim programiranjem, a odabrala sam taj kurs samo da bih videla da li je tačna tvrdnja da svako može da nauči programiranje. Verovala sam da nemam sklonosti ka tome, divila sam se ljudima koji imaju mozak za tehničke nauke, ali mi je programiranje kao profesija delovalo previše apstraktno i nerazumljivo. Kasnije sam odslušala kurs za full-steck PHP, tako da imam oko dve godine formalno-neformalnog obrazovanja za IT - navodi Marija za HelloWorld.  Zabluda da posao i ogromna plata čekaju nove IT-jevce  Uprkos podatku da tržište vapi za stručnjacima, do prvog Marijinog zaposlenja u IT sektoru, prošli su meseci i čak 147 prijava za posao.  - Mnogi razmatraju programiranje kao profesiju gde ih odmah čekaju sigurno zaposlenje i visoke plate. A za to nema garancije. Zavisi od vaših sposobnosti, znanja, truda, energije, ali i od uslova na tržištu. Najteži deo prelaska u IT bio je pronaći posao, poslodavca koji će zaposliti početnika bez iskustva. Tražila sam ugovor, platu, regulisan staž i osiguranje. Nisam htela da volontiram, niti praksu. Prijavljivala sam se na sve oglase iz čijih sam opisa zadovoljavala bar deo uslova. Od tih 147 prijava, samo je jedna bila uspešna, i to je firma u kojoj i danas radim - priča naša sagovornica.   Prema njenim rečima, upornost, istrajnost, i ogromna psihička snaga, suočavanje s odbijanjem neophodni su da bi se istrajalo.   - Važna je i volja da se uči novo, bez obzira na životno doba. Imam kolegu kom nedostaje nekoliko godina do penzije, a on je odlučio da se prekvalifikuje i oproba u IT-ju i sada radi kao junior sa mnom u timu. Neophodno je pratiti promene i stalno učiti. Trebalo bi da se snalazite na internetu, razlikujete korisne informacije od beskorisnih, da radije sat vremena provedete slušajući neki kurs nego listajući tuđe objave po društvenim mrežama.  Od ranije sam svakako imala sklonosti ka računarima i tehnologiji, znam engleski jezik, komunikacija sa strancima nije mi problem, kao ni pisanje prijava, pisama, mejlova. Čini mi se da prekvalifikacija u IT nije za nekoga ko nema apsolutno nikakvih sklonosti ka radu sa računarima.   Obuka jeste opcija za sticanje znanja, ali nije zamena za fakultet. Postoji razlog zašto se softversko inženjerstvo na fakultetu izučava četiri godine.   Sa diplomom istorije uplovio u svet IT  Istoričar Miloš Subašić, je preko Foruma mladih sa invaliditetom programa UNDP prošao besplatan bootcamp za posao Front end development, gde je učio HTML, CSS, JavaScript i React.js. Zbog nepristupačnosti školskih zgrada osobama sa invaliditetom nije radio kao nastavnik, već sticajem okolnosti bio je duže od decenije zaposlen u kompaniji koja se bavi istraživanjem tržišta i u kojoj je uglavnom posao obavljao  online, od kuće. Kada je tokom pandemije iznenada ostao bez posla, na predlog brata počeo je da uči programiranje.  - Neočekivano sam se snašаo, jer sam verovao da je programiranje najteža stvar na svetu, ali bilo mi je vrlo zanimljivo, brzo sam učio. Već tokom jedne od obuka, nakon devet meseci u potpuno novom svetu, dobio sam prvi posao. Počeo sam na poziciji Junior Front end developer, na projektu koji se radio u Gatsby-u (to je faktički React...). Sada već dve godine radim za klijenta koji ima svoj custom CMS, Python-a, tako da sam zbog te situacije prekomandovan u QA departman. Svideo mi se proizvod na kome radim, aplikacija koja pomaže ljudima koji imaju problem sa spavanjem. Naš projektni tim kvalitetno radi, a i klijent je sjajan prema nama. Zaradom sam više nego zadovoljan.  Uverio sam se da je u IT mnogo veća cena radnog sata nego u drugim industrijama - ističe Miloš.  Preko UNDP Programa prekvalifikacije za IT, koji finansira Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, za šest godina je realizovano pet ciklusa prekvalifikacija za IT, u okviru kojih je obučeno oko 2.600 ljudi. Svega dva odsto prijavljenih je odustalo, a gotovo polovina je pronašla posao u IT-ju nakon ove škole. Analiza onlajn IT oglasa koju periodično sprovodi UNDP u saradnji sa Infostudom, pokazuje da se pored seniorskih, mediorskih i juniorskih pozicija, sve češće traže i takozvane prateće IT pozicije kao što su QA testeri, biznis analitičari, analitičari podataka, dizajneri.   Prosečne plate junior sistem administratora je oko 740 evra, za junior projektnog menadžera je oko 850 evra, dok je za poziciju junior mobile developer prosečna plata 980 evra.       

HelloWorld
8
26.02.2024. ·
<1 min

IT kompanije iz prve ruke: Filip Karaičić, Quantox Technology

Kako je raditi u IT kompanijama, šta nude, a šta očekuju pričaćemo u formi kratkih video intervjua sa predstavnicima IT firmi koje posluju u Srbiji. Naš novi gost je Filip Karaičić, generalni direktor kompanije Quantox Technology. Filip je s nama podelio detalje o tehnologijama koje Quantox Technology koristi, strukturi zaposlenih, kriterijumima koje traže kod potencijalnih kandidata i ključnim faktorima koji izdvajaju Quantox Technology na IT tržištu. Takođe, Filip nam je otkrio detalje o procesu ulaska na kanadsko tržište, kao i buduće planove kompanije Quantox Technology. Detalje intervjua možete pogledati u videu ispod.

HelloWorld
1
26.02.2024. ·
6 min

Kompanija CAKE.com: Naš recept - jednak tretman, podrška i poštovanje kandidata tokom cele selekcije

U IT segmentu, već treću godinu zaredom kompanija “CAKE.com” osvojila je prvo mesto u sada već tradicionalnom istraživanju Infostuda “Oceni put do posla” koji je ovoga puta sprovedeno među više od 20.000 kandidata koji su tokom prošle godine konkurisali za posao. U ovoj kompaniji za naš sajt kažu da im nagrada nije iznenađenje, ali svakako jeste potvrda da je nagrada  “kruna onoga što su radili tokom cele 2023. godine”. - Samouvereno smo rekli prošle godine da ćemo osvojiti nagradu i ovaj put se baš to i dogodilo - kaže na početku razgovora za Infostud Biljana Rakić, VP of Human Capital u kompaniji “CAKE.com” i dodaje: - Želimo da se zahvalimo i posetiocima sajta zbog dobrih ocena koje smo dobili, kao i pozitivnih komentara. Uz njih učimo kako da svake godine održimo kvalitet, ali i na koji način da se naš HR tim stalno usavršava i u proceni kandidata, ali i u odnosu sa njima. I u krizi smo zaposlili 200 novih ljudi Kako Biljana navodi, u kompaniji “CAKE.com” se ceo HR tim zaista trudi da svakom kandidatu pruži jednak tretman, podršku i poštovanje tokom celog procesa. Dobar deo kompanija iz vaše industrije suočio se prethodne godine sa krizom. Kako je vama izgledala 2023. i šta ju je obeležilo? - Svesni smo da je tržište bilo nestabilno, bilo je dosta otkaza i smanjivanja broja pozicija, kao i smanjivanja broja zaposlenih po poziciji unutar naše industrije. Mi smo imali sreću da to kod nas nije bio slučaj. Naša kompanija je narasla za skoro 200 novih zaposlenih, na više različitih pozicija i danas broji više od 400 ljudi. Otvorili smo više departmana i proširili oblasti rada. Takođe, ono što je važno, nije nam se menjala stopa zadržavanja zaposlenih. Izazovi sa kojima smo se susreli tokom 2023. godine su se više odnosili na održavanje postojeće kompanijske kulture, na promovisanje postojećih vrednosti. Nama su različitost, poštovanje i poverenje vrlo važni za funkcionisanje i svakodnevni rad. Konstruktivno reagujemo na povratne informacije Na pitanje da li su nešto menjali u procesu selekcije i regrutacije u odnosu na prethodne godine, Biljana Rakić kaže: - Jedna od naših vrednosti je da se uvek trudimo da smo bolji - da stalno poboljšavamo i procese regrutacije i selekcije. To radimo na više različitih načina, ljubaznom molbom da kandidati i kandidatkinje popune upitnik na kraju procesa selekcije, raspitujemo se kod “hiring” menadžera za njihov utisak, postavljamo pitanja šta je to što može da se unapredi i poboljša. Isto tako pitamo i kolege i koleginice koji su nedavno došli, šta su cenili tokom samog procesa, šta je to što im je posebno značilo i na koji način sam proces može da bude kvalitetniji. Na povratne informacije reagujemo konstruktivno, a trudimo se i da probamo da predvidimo određene situacije i reagujemo proaktivno. Na koji način zakazujete test i intervju i koliko vam u proseku traje jedan proces selekcije?  - Putem HR Lab platforme zakazujemo prve susrete, oni se realizuju u onlajn formatu, i test i HR i stručni intervju. Proces nekada može da traje samo pet radnih dana, a trudimo se da nikada ne traje više od 4 do 6 nedelja. Smatramo da je važno da se poštuje vreme kandidata ili kandidatkinja koji očekuju relativno brz odgovor, ali i kompanijsko vreme investirano u proces selekcije budućih kolega i koleginica. Navedite nam neki primer, metod ili situaciju koji bliže opisuje način na koji vaša kompanija uspeva da zadobije toliko poverenje kandidata?  - Smatram da su dosledno i autentično ponašanje ključ poverenja. Naš HR tim komunicira realne uslove rada u kompaniji, tu je da predoči konkretne beneficije, izazove, prostor za napredak i sve što je od informacija dostupno a relevantno za potencijalnog novog kolegu ili koleginicu. Takođe, naš cilj je da se u svim kontaktima sa nama, ljudi osećaju poštovano, vrednovano, da je njihovo mišljenje uzeto u obzir i da su imali prostora da pokažu svoje znanje, u relativno ograničenom roku. U razgovorima nakon zaposlenja, jedno od pitanja koje postavljamo novozaposlenima jeste koliko smo tokom selekcije uspeli da im približimo radno mesto i sam rad u kompaniji, i tu su ocene najčešće najviše, što nas posebno raduje. U prilog ostvarenog poverenja, govori i visok procenat retencije, odnosno zadržavanja zaposlenih u kompaniji. Kako poslodavci biraju zaposlene, tako i oni biraju kompanije Komentarišući rezultate našeg istraživanja  koje je pokazalo nažalost, i to da poslednje tri godine dolazi do povratka prakse da poslodavci ne daju povratnu informaciju o ishodu procesa selekcije, Biljana kaže: - Žao mi je što je to tako. Ne bih da opravdavam kolege ali usled promena na tržištu rada, verujem da su i kapaciteti ljudskih resursa smanjeni i da se dosta snage ulaže u zadržavanje zaposlenih koji ostaju i održavanje dobre kompanijske kulture i u težim vremenima. S tim u vezi, čak 70% kandidata je izjavilo da će izbegavati ponovno prijavljivanje u takvim kompanijama, dok čak 75% ne bi preporučilo istu kompaniju svojim bliskim osobama. Šta mislite o tome? - Nisam pretpostavljala da je tako visok procenat. Tržište rada je trenutno preplavljeno različitim kadrovima i nekada poslodavci mogu da imaju stav da je dobre ljude lako naći i da će uvek neko pristati da radi pod uslovima koji su predočeni. Mislim da bi trebalo imati u vidu da kako kompanije biraju svoje buduće zaposlene, tako i ljudi biraju svoje nove poslodavce, i to ne treba zanemariti. Da li postoji neka dodatna aktivnost koju sprovodite za kandidate i zaposlene a na koju ste posebno ponosni?  - Radimo takozvani “Candidate experience”, odnosno pratimo iskustvo kandidata koji su se prijavili kod nas za posao, kako onih sa kojima smo ostvarili saradnju, tako i onih sa kojima nismo. Razmatramo razlike u povratnoj informaciji i učimo iz njih. Takođe, imamo “onboarding program” koji je definisan u tri oblasti, operativni, socijalni i stručni, gde pružamo podršku svim ljudima tokom prvih meseci saradnje, kako bismo bili sigurni da sve protiče u očekivanim i najbolje mogućim okvirima. U slučaju da imamo odstupanja, tu smo da učinimo sve da proces bude fleksibilan, ukoliko određena pozicija i tim to omogućavaju. Tu su i naši interni programi brige za zaposlene i psihičku podršku, gde pozivamo da se otvoreno govori i o uspesima i o greškama, kako bismo zajedno učili i napredovali. U poslednja četiri meseca, za sve zaposlene su organizovane radionice na teme emocionalnog rada, preteranog razmišljanja i regulacije stresa. Kakva će biti 2024. za IT tržište? Šta će biti ključni zahtevi kandidata koji traže posao?  - Iz iskustva našeg tima i dalje se vrlo vrednuje rad od kuće, odnosno mogućnost da se ne dolazi svaki dan u kancelariju. Mobilnost i ušteda vremena koji se tako ostvaruju se i dalje visoko kotiraju i dosta znače zaposlenima. Isto tako, kandidatima je bitno i šta je konkretan opis posla, koje se tehnologije koriste i da li kompanija razvija svoj proizvod. Takođe, i dalje su važni integritet i autonomija rada i prostor za napredak. Jer ljudi ne napuštaju loše poslove, već loše šefove i loš sistem.

HelloWorld
1
22.02.2024. ·
1 min

R programiranje | Besplatan kurs

EdX je osnovan od strane Harvarda i MIT-a sa ciljem da najbolje obrazovanje na svetu bude dostupno svima. Ova platforma nudi mogućnost za profesionalni napredak u gotovo svakoj oblasti i za sve nivoe znanja. R jezik ima ključnu ulogu u analizi podataka i često se koristi kao programski jezik prilikom rada u oblasti data science i analitike. Naučićeš uobičajene strukture podataka, osnove programiranja i kako manipulisati podacima, uz pomoć R programskog jezika. Na ovom kursu steći ćeš znanje kako da napišeš jednostavan program koristeći RStudio, manipuliseš podacima u data frame-u ili matrici, i završiš finalni projekat kao data analitičar koristeći Watson Studio i Jupyter. Nije potrebno prethodno znanje R jezika ili programiranja. Kursu možeš pristupiti putem linka. &nbsp;

HelloWorld
2
21.02.2024. ·
6 min

Najveći problemi domaće IT industrije - I rast može da bude mana

Uprkos tome što su prošlu godinu obeležila masovna otpuštanja zaposlenih u velikim svetskim tehnološkim kompanijama, a što se odrazilo i na domaće IT tržište, ova industrija je kako kažu stručnjaci i dalje najbrže rastuća. Ipak, da više može da bude manje, odnosno da rast može da bude mana, smatra Zoja Kukić, jedan od osnivača “Startita" koja rast čak svrstava u jedan od trenutnih top tri problema domaćeg IT - ja! Kako za Helloworld.rs objašnjava naša sagovornica, koja je više od deset godina deo srpske IT zajednice, a trenutno radi kao konsultantkinja na međunarodnom tržištu, upravo lažni osećaj veličine može da uljuljka i spreči razvoj i napredak. Veliki potencijal, ali nedovoljno ulaganja - Po meni, najveći problem domaće IT industrije je to što se širi brže od drugih domaćih industrija i što je, za razliku od većine naše privrede, globalno povezana. Zvuči kao dobra stvar, pa zašto je onda navodim kao problem? Upravo, jer to čini da je percipiramo većom nego što jeste i zato sporije radimo na njenom daljem razvoju. Naime, IT industrija napreduje u celom svetu, tako da je ono što mi vidimo u Srbiji vrlo slično i kada se pogledaju druge zemlje. Zbog toga, nije dovoljno što se širi brže od drugih u našoj zemlji, potrebno nam je da se širi brže od IT industrija u drugim zemljama. Trenutno to nije slučaj. Istraživanja i izveštaji ukazuju da mi kao društvo nedovoljno ulažemo u IT industriju. Ovo je poseban problem baš zato što domaća IT scena ima veliki potencijal i impresivne rezultate, pa je jasno da bi veća podrška i ulaganje dalo značajan doprinos - kaže Kukić za naš portal. Nismo se povezali sa kompanijama iz Rusije Drugi najveći problem na njenom spisku je nedovoljno povezivanje sa ruskom IT zajednicom u Srbiji, slaba integracija sa ruskim IT kompanijama i profesionalcima koji su u prethodne dve godine došli u našu zemlju. - Verujem da oni u velikoj meri stoje iza značajnog rasta IKT izvoza, koji je tokom 2022. porastao za 45%, a procene su da se isto desilo i u 2023. godini i da je dostigao gotovo 3,5 milijardi evra. Čini mi se da i nakon dve godine još uvek nismo uspeli da ih integrišemo u velikoj meri. Postoji mali nivo razmene znanja, učestvovanja na događajima ili povezivanja zaposlenih. Nadam se da će 2024. doneti daleko bolju situaciju, iza koga stoji mnogo prilika i dugoročan značaj za našu ekonomiju. Broj tri na listi je nedostatak lokalne povezanosti, smatra Zoja Kukić i kaže: - Kada je pre pet godina Startup Genome tim iz San Franciska prvi put došao u Srbiju i izdvojio naš startap ekosistem u svom izveštaju, jedan podatak odatle me je baš iznenadio. Rekli su da je naša lokalna povezanost veoma niska - da se preduzetnici, eksperti i investitori ne pomažu i da nam nedostaje osećaj zajedništva. Bilo mi je teško da to prihvatim, ali sam polako počela i sama da se uveravam da je istina. Sa jedne strane, retko tražimo podršku od drugih, a sa druge, retko je bezuslovno nudimo. Mislim da je u IT industriji to i dalje bolje nego u nekim drugim oblastima, ali treba da radimo na poboljšanju. S tim u vezi, važan je i podatak Startup Genome da startapi koji dolaze iz ekosistema sa jakom lokalnom povezanošću imaju čak dvostruko veći rast prihoda - zaključuje naša sagovornica. Nedostatak kvalifikovane radne snage Na ovu negativnu top listu, Milan Šolaja direkor Vojvođanskog IKT klastera, dodaje pre svega nedovoljno edukovanost privrede o važnosti informacionih tehnologija za razvoj, kao i nespremnost za investiranje i strateško planiranje. - Ovo se polako menja nabolje. Primer akcije u dobrom smislu je inicijativa pri Privrednoj komori Srbije, a u pitanju je Centar za digitalnu transformaciju. Kapaciteti tog Centra trebalo bi da se uvećaju, kako bi dosegli do većeg broja domaćih preduzeća. Domaćem biznisu je zaista potrebna edukacija o neophodnosti implementiranja IT rešenja da bi se razvijali - imali veći rast, smanjili gubitke, povećali efikasnost i bili konkurentni. Sve to bez visoko-tehnoloških rešenja, danas nije moguće - objašnjava Šolaja za naš portal i dodaje kao sledeći veliki problem domaćeg IT tržišta - nedostatak kvalifikovane radne snage. - Ovo je problem koji ranije nije bio u tolikoj meri izražen, ali se godinama sve više povećava. Za dve decenije se toliko toga dogodilo u ovoj industriji, napredak je vrtoglav, pa obrazovni sistem nije mogao da isprati eksplozivan razvoj informacionih tehnologija. Trenutno je procena da je svaki peti student u IT-ju, što jeste napredak, ali nije dovoljno za potrebe tržišta. IT industrija je najviše rastuća i prošle godine je izvoz iz ove oblasti bio veći za trećinu nego godinu ranije. Njegova ukupna vrednost je međutim samo 0,4 odsto vrednosti svetskog IT tržišta. Jasno je da smo tek maleni šraf, ali takođe i da ima i te kako prostora za rast i širenje.  Sa druge strane, zahvaljujući uspešpnim domaćim firmama koje su izašle van granica, Srbija je doživljena kao destinacija vredna pažnje, naši stručnjaci su cenjeni - naglašava Šolaja za Helloworld.rs. Kako naš sagovornik kaže, nedovoljna platežna moć kompanija koje kupuju IT usluge je na listi tri najveće mane domaćeg tržišta. - I ovo se popravlja jer sada negde pronalaze sredstva i podižu se budžeti ali su i dalje dosta mali. Po mom mišljenju na četvrtom mestu bih dodao temu sajber bezbednosti. Ova tema nije dovoljno prisutna kod domaćih kompanija i kao da važi moto "bolje lečiti, nego sprečiti". To je veoma loše i neophodno je više raditi na osvešćivanju privrednika o ovoj temi i edukaciji o tome koje mere preduzeti kako bi se zaštitili. Izlazak na strano tržište neophodno za nepredak Nebojša Bjelotomić, direktor “Digitalne Srbije” kao ključne probleme na čijem bi ispravljanju u narednom periodu trebalo da bude fokus izdvaja pristup kapitalu odnosno dostupnost većeg kapitala startap poduhvatima. Na mestu broj dva vidi problem manjka prodavaca. Kako kaže, neophodno je zapošljavanje ljudi u prodaji,  smatra da je to profil za koji se ne osposobljavaju kadrovi u dovoljnom broju. Treće i četvrto mesto zauzimaju skaliranje - održivo uvećanje kompanije i internacionalizacija - izlazak na strana tržišta. - Domaći IT ima dominantno inženjerski obrazovni profil. I to od neposrednih izvršilaca do top menadžmenta. Stoga, znanja iz finansija, prodaje pa i organizacije poslovanja nisu jača strana domaćih IT firmi. Potrebno je mnogo više ljudi iz non tech segmenta da se priključi IT firmama kako bi taj sektor zaista poprimio obrise industrije koja raste i razvija se i to na stranim tržištima. Ona su neophodnost jer bar kad je IT u pitanju, domaće tržište je izuzetno malo.

HelloWorld
0
20.02.2024. ·
2 min

O veštačkoj inteligenciji na DIDS 2024: Da li smo na početku ili kraju velike promene?

Ovogodišnji Dan internet domena Srbije koji će se 12. marta 2024. održati u beogradskom Domu omladine započeće neke zanimljive priče o veštačkoj inteligenciji koje verovatno nemamo sa kim da vodimo, a želeli bismo. Prvo keynote predavanje na temu veštačke inteligencije održaće Emili Roberts, doktorantkinja iz oblasti veštačke inteligencije i mašinskog učenja, specijalizovana za oblasti digitalne etike i bezbednosti. Njena tema biće “Borba protiv uznemiravanja u deepfake eri”, pri čemu će se posebno osvrnuti na složena pitanja u vezi sa sajber-uznemiravanjem i dipfejkovima (deepfakes), pružajući pritom dragocena zapažanja i rešenja koja mogu da doprinesu našem bezbednijem digitalnom okruženju. U okviru panela “Početak velike promene” pod moderacijom Slobodana Markovića, digitalnog savetnika pri UNDP-u i Marijane Borković, menadžerke za komunikacije pri Fondaciji RNIDS sagovornici na temu AI će nam biti: Dane Blačić, kreativni tehnolog i dobitnik Emmy nagrade za tehničku izvrsnost, Danijel Milošević, kopirajter i brend strateg, Đorđe Krivokapić, vanredni profesor prava IKT na Fakultetu organizacionih nauka, kao i Miloš Skokić, suosnivač i kreativni direktor agencije “Žiška”. Daleko od tabloidne i sfere senzacionalizma, oni će - svako iz svoje vizure - učesnicima konferencije približiti specifičnosti u vezi sa veštačkom inteligencijom, kao i njen značaj u realnom životnom okruženju. Učesnici će imati priliku da čuju i to šta Vojislav-Voja Žanetić ima da poruči, a tiče se AI i “Kraju velike promene”. Vodeći brend strateg i mentor poručuje: “O mogućim posledicama veštačke inteligencije možemo da maštamo ili da se šalimo. Ili oboje, u nedostatku kristalne kugle koja jasno gleda u nepredvidivu budućnost.” Da li nas u domenu AI čeka veliki početak ili veliki kraj promene ili pak oba, saznaćemo 12. marta. Konferencija DIDS 2024 održaće se u klasičnom formatu događaja uživo, a organizator će prenositi konferenciju putem svog YouTube kanala. Prisustvo konferenciji je besplatno. Zbog ograničenog broja mesta, registracija posetilaca putem DIDS 2024 sajta je obavezna.

HelloWorld
0
Da ti ništa ne promakne

Ako želiš da ti stvarno ništa ne promakne, prijavi se jer šaljemo newsletter svake dve nedelje.