Iskustva i komentari zaposlenih

Razgovor, zadatak, razgovor još jednom, drugi zadatak u trajanju od 2 nedelje, finalni razgovor i cenkanje za platu

Odakle i početi ne ide prvo intervju nego testiranje, što se već vidi ponašanje prema kandidatima koji se prijavljuju za posao, bukvalno se ponašaju prema vama kao potrošni materijal. Kao što sam i naveo pre prvo ide testiranje i to dva puta a ne intervju, kad uđete u kancelariju ni da vas ponude vodom, kafom pa čak i sokom nego odmah sednete i radite test. Pitanja sa testa su uglavnom vezana za kockanje tipa šta je House Edge, vrste kripto valute i još pitanja vezanog za kockanje. Ako su vaše prošle karijere nisu bile vezane sa kockanjem ili uopšte niste išli u kockarnicu nemojte dolaziti u ovu kompaniju. Ako ste osoba koja zna o kockanju nećete imati problema, a za one koji nisu baš spremni da rade u tri smene nemojte ni da dolazite, jer kompanija radi 24/7. A što se tiče osoblja iskreno bi bilo lepo da kompanija proradi na njihovom ponašanju prema kandidatima, sve u svemu nema šanse da se opet prijavljujem za testiranje u ovoj kompaniji. A i realno ovo vam nije kompanija gde će te se penzionisati, ovde barem radite minimum 2 godine i idite negde drugde gde su bolji uslovi.

Poslali su 2 prilično obimna probna zadatka kandidatima koji su prošli u drugi krug; minimum 2-3 predloga dizajna korica i predlog postera za neku manifestaciju za decu. Tek na intervjuu sam saznala da je pozicija juniorska, a ja sam senior nivo. Početna plata 60 ili 70.000 dinara, probni rad mesec dana. Iskreno, prilično razočaravajuće da jedna velika kompanija čije odlike su između ostalog umetnost i kultura, toliko potcenjuje dizajnere. Nisam izabrana za poziciju i na tome sam više nego zahvalna, jer za količinu posla koju su opisali na razgovoru bi plata trebalo biti NAJMANJE 100.000 dinara.

• Da li bi više volela da praviš korice ili vizuale za društvene mreže/web?

HR jako neprijatan, nadmen i neprofesionalan. Pitao pitanja i potezao teme nebitne za poziciju za koju sam se kandidovala, verovatno je namerno hteo da prođe vreme jer ga je mrzelo da me intervjuiše a malo je i hteo da izigrava autoritet. Atmosfera je sve vreme bila napeta i teška, imala sam osećaj kao da sam u policijskoj stanici. Nikada me više nisu kontaktirali. Definitivno top 3 najgora iskustva sa intervjua ikada.

• Zašto želiš da radiš u Tehnomaniji
• Reci mi nešto o svojim prethodnim iskustvima
• Koja su tvoja finansijska očekivanja

Telefonski kontakt tokom selekcije bio je krajnje neprofesionalan. Razgovor je vođen u neprimerenom tonu, uz omalovažavanje kandidata i površne pretpostavke o sposobnostima zasnovane isključivo na formalnom obrazovanju. Nije postojala želja za konstruktivnim dijalogom niti razumevanje šireg spektra veština koje su relevantne za poziciju. Veoma loše iskustvo.

Javili su se brzo i organizovali smo intervju, prvi deo je bio sa kolegom iz tima koji je objasnio vise o poziciji i radu, drugi deo je bio sa HR, standardna pitanja, kako se vidim u nekim situacijama, moje mane i vrline itd.. Dogovor je bio da se jave za do najkasnije 2 nedelje i posalju zadatak koji treba da se uradi i posle toga brani, posle skoro mesec dana dobijam mejl da su se odlucili za drugog kandidata koji je u toku prezentacije resenja uradjenog zadatka pokazao vise razumevanja procesa i tehnickog znanja. Sve bi to bilo super i validno da sam ja uopste dobila zadatak da uradim. Mejl nakon mesec dana gde me odbijaju za nesto sto nisam ni dobila priliku da uradim

As FishingBooker emphasizes transparency as one of its core values, I would like to offer equally transparent and honest feedback regarding my experience in your hiring process. After submitting two voice recordings and my CV, I was invited to the Open Day (second round), which lasted an entire working day and was conducted fully in English. This required me to take a day off work and invest a significant amount of personal time and effort. A few days later, I was informed that I had successfully progressed to the final, third round – the Cultural Fit interview – again conducted entirely in English. During this final interview, I was asked whether I would mind working on adopting a more American accent, as I was told that “our captains communicate better with support agents who have an American accent.” I clearly stated that I was open to improvement and willing to work on it. Despite completing all three stages and expressing flexibility, I was later informed that the owner was consulted about the possibility of an accent-related course and declined, stating that people are needed immediately. This effectively ended my candidacy. I find this outcome highly problematic. Rejecting a qualified candidate after multiple interview rounds — based not on English proficiency, clarity of communication, or professional competence, but on the absence of a native American accent — is, at the very least, discriminatory and deeply unprofessional. Throughout my international career, English proficiency and effective communication were always the standard; never once was a native American accent a requirement. This has not been an expectation in any serious international company I have worked for. FishingBooker often positions itself as the “Booking.com of fishing.” However, with hiring practices such as these, that comparison is difficult to justify. Global companies value diversity, competence, and inclusive communication — not accent-based filtering that borders on linguistic and cultural bias. This approach does not encourage qualified and experienced candidates to apply. On the contrary, it discourages them, as the process requires a substantial investment of time while offering little transparency about non-negotiable criteria that ultimately disqualify them. Candidates who are otherwise highly suitable may never be selected simply because they do not “sound American enough.” If a native American accent is, in fact, a strict requirement, it raises a valid question: why not hire Americans directly? Instead, local candidates are held to an arbitrary standard, while being offered compensation that would hardly attract U.S.-based professionals. I am sharing this feedback not out of bitterness, but out of respect for the value you publicly promote — transparency — and out of genuine concern for the candidate experience and your employer brand. I sincerely hope this feedback will be taken seriously and used to reflect on and improve your hiring practices going forward.