17.03.2022. ·
11 min

Luka Trikić, Connect the Dots: Autentičnim proizvodom i fokusom na globalno tržište do 20 miliona dolara VC investicija

Luka Trikić, Connect the Dots: Autentičnim proizvodom i fokusom na globalno tržište do 20 miliona dolara VC investicija

Nedavno nam je u Subotici u gostima bio jedan od osnivača američko-srpskog startapa Connect the Dots, Luka Trikić, pa sam iskoristio priliku za razgovor, kako bih našim čitaocima podelio više detalja o razvoju njihovog zanimljivog proizvoda, kao i planovima za širenje u Srbiji.

Luka je developer i IT preduzetnik iz Beograda sa diplomom Matematičkog fakulteta. Nakon nekoliko preduzetničkih poduhvata u kripto industriji, 2019. sa nekoliko američkih partnera u San Francisku je osnovao Connect the Dots,  a u kompaniji se trenutno nalazi na poziciji tehničkog direktora.

Connect the Dots je platforma koja koristi AI za mapiranje i upravljanje profesionalnim konekcijama, a o atratkivnosti njihovog proizvoda najbolje govori činjenica da su do sada uspeli da obezbede preko 20 miliona dolara venture capital investicija. Beogradska kancelarija ove kompanije sada zapošljava već preko 70 ljudi na raznovrsnim pozicijama vezanim za razvoj i prodaju proizvoda i ubrzano se širi.

1. U svojim skorašnjim javnim nastupima si već ponešto govorio o vašem proizvodu, ali hajde prvo o tome, da naši čitaoci steknu opštu sliku. Šta je to jedinstveno po čemu se Connect the Dots izdvaja od konkurencije, čime želite da oduševite vaše korisnike?

Mi rešavamo jedan stari i dobro poznati problem: “Ko zna koga, i koliko dobro”. Naš proizvod omogućava automatsko praćenje svih poznanstava u realnom vremenu sa velikom tačnošću, i omogućava automatsko deljenje socijalnih grafova između poznanika i kolega. Zašto je to korisno? Naši podaci pokazuju da prosečan korisnik poznaje oko 1.000 ljudi, i tih 1.000 ljudi poznaju još 1.000 ljudi, što znači da korisnik može da dođe do 1.000.000 ljudi, i time otključa pun potencijal svoje socijalne mreže. Ovako nešto do sada nije bilo moguće i sa ovako moćnim alatom neko ko se bavi prodajom, zapošljavanjem ili razvojem biznisa može da postane izuzetno efektivan.

2. Krajem prošle godine ste uzeli investiciju od 15 miliona dolara, sveukupno do sada ste prikupili preko 20. Kako se obezbeđuju tako velike investicije, zašto investitori daju svoj novac? Opiši nam koji su to preduslovi na strani samog proizvoda da bi se tako nešto desilo, a kako izgleda proceduralni put.

Dva najbitnija uslova za dobijanja investicije su proizvod i execution. Proizvod mora da ima potencijal i veliko tržište, a zbog univerzalne primenjivosti našeg alata naš TAM (Total Addressable Market) je preko bilion dolara (to je onaj broj sa 12 nula) i to je jako bitan podatak za investicioni fond. Da bi se taj TAM i osvojio potreban je dobar execution, a fondovi u tom slučaju gledaju kvalitet tima i svih članova, kao i brzinu i kvalitet razvoja proizvoda. Mi smo imali određene vremenski ograničene ciljeve u razvoju koje smo uspešno dostigli, što se investitorima jako dopalo.

Sa proceduralne strane fond radi due diligence gde se detaljno proverava sve u vezi sa našom firmom, i svaki ogranak u firmi ima sastanke sa ekspertima iz fonda, gde oni ispituju do detalja način poslovanja, upravljanja, razvoja, bezbednost i mnogo drugih faktora.

Na primer, inženjerski ogranak, koji ja vodim, je imao četiri sastanka sa ekspertima fonda, gde su do detalja istraživali arhitekturu, procedure, alate, bezbednost informacija, privatnost, performanse... Interesantno je napomenti da je jedan od eksperata toliko bio oduševljen našom inženjerskom organizacijom, da je po okončanju procesa odlučio da nam se pridruži full time i trenutno radi sa nama!

3. Pomenuo si da ste donedavno proizvod razvijali u tajnosti. Pretpostavljam da je za istraživanja, širenje korisničke baze, pa i zapošljavanje ta činjenica predstavljala veliki izazov. Da li možeš da nam opišeš kako generalno teče razvoj proizvoda i kompanije u takvim uslovima?

Glavni cilj razvoja proizvoda u tajnosti je čuvanje znanja i ideja (koje smo dugo sticali i na koje smo potrošili dosta vremena i kapitala) od potencijalnih konkurenata. Konkurenti se dele u dve grupe, one za koje znamo i nad kojima imamo asimetričnu prednost, i na one za koje ne znamo, koji su zapravo i veći rizik i glavna motivacija za tajnost na prvom mestu. Za prve faze razvoja tajnost nam nije predstavljala veliki problem, budući da svi od suosnivača imamo jako razvijene socijalne/poslovne mreže i nismo imale velike potrebe za zaposlenima i korisnicima. U takvim uslovima ne otkrivamo sve do kraja potencijalnim zaposlenima, sve dok ne potpišu NDA, a za korisnike smo birali ljude kojima smo verovali, uglavnom bliske prijatelje ili bivše kolege.

Razvoj u tajnosti naravno nije dugoročno održiv i odlučili smo da izađemo iz tajnosti sa planirano velikom investicijom. Smatrali smo da je beta verzija proizvoda u tom trenutku bila spremna za korisnike, da smo zaposlili jako talentovane ljude na ključnim pozicijama, kao i da je organizaciona struktura kompanije bila dovoljno robustna, a unutrašnji procesi dobro definisani i efektivni u praksi. Izgradnja organizacione strukture kompanije i unutrašnjih procesa je nešto što zahteva puno vremena i truda, i samim tim nešto što se ne može napraviti preko noći, i uliva nam sigurnost da potencijalni konkurenti ne mogu tako lako da nas stignu ili čak prestignu u razvoju.

4. Sada kada imate već preko 70 zaposlenih i konstantno širite tim, da li možeš da izdvojiš tri ključne stvari za koje misliš da su razlozi zbog kojih IT-jevci žele da rade kod vas?

Prva i osnova stvar je proizvod i potencijal kompanije. Niko ne želi da radi na nečemu što će biti neuspešno ili kratkotrajno. Konkretno, naša najveća prednost je što imamo izuzetno jak liderski tim. Znanje i iskustvo koje taj tim donosi je od neprocenjivog značaja i nešto sa čim se ne može pohvaliti puno startapova u regionu. Prilikom zapošljavanja svim kandidatima prezentujemo kako i zašto se koristi naš proizvod i koja je potencijalna vrednost.

Druga jako bitna stvar su ljudi sa kojima će raditi, i atmosfera u kompaniji. Niko ne želi da ide na posao i da tamo bude nesrećan, a većinu vremena zapravo i provodimo sa kolegama. Culture fit je jako bitan prilikom zapošljavanja, i imali smo nekoliko tehnički sjajnih kandidata koje smo odbili jer nismo verovali da će biti dobar cultural fit. Iako isporučujemo dosta, kod nas u kancelariji vlada opuštena i pozitivna atmosfera, često prošarana smehom. Koliko nam je dobra kultura u kompaniji govori i podatak da nam je preko 90% zaposlenih došlo preko preporuke unutar kompanije.

Kao treći faktor ne treba zanemariti i materijalnu kompenzaciju. Kod nas su plate jako kompetitivne, i sigurno u top 5% plata u Srbiji gledajući poslednje statistike. Na sve to kod nas svi zaposleni (od spremačice do direktora) dobijaju i akcije, i to jako velikodušne pakete akcija. Naše isksutvo je pokazalo da udeo u vlasništvu firme izuzetno pozitivno utiče na motivaciju svih zaposlenih. Naravno, imamo i standardne benefite kao što su: fleksibilno radno vreme, rad od kuće, privatno zdravstveno osiguranje, Fitpass, ali i malo manje standardne benefite kao što su: neograničeni odmor, doručak i ručak u kancelariji, pa čak i mini spa centar i teretanu u sklopu kancelarije. Za kraj bih dodao da redovno radimo preformance review i feedback sesije sa svim zaposlenima i brinemo o njihovom ličnom i karijernom razvoju.

5. Koji je glavni savet koji bi dao dao nekome ko u Srbiji danas želi da pokrene kompaniju kako bi realizovao neku svoju biznis ideju?

Svakom preduzetniku bih uvek prvo dao ovaj podatak: srpska ekonomija čini 0.06% ukupne svetske ekonomije, tako da bi se trebalo fokusirati na globalna, ili barem regionalna tržišta. Ako izuzmemo veličinu sprskog tržišta, mislim da se pokretanje kompanije u Srbiji trenutno ne razlikuje mnogo od pokretanja kompanije u bilo kojoj razvijenoj zemlji na svetu. Neke stvari su malo teže, pre svega kapital, a druge stvari su malo lakše, pre svega odnos cena/kvalitet zaposlenih. Svedoci smo velikih investicija u srpske starapove u poslednje vreme, što govori da čak i kapital postaje sve manji problem.

Kao opšti savet bih uvek prvo citirao Navala Ravikanta: “Learn to sell, learn to build”.

Prvo, potrebno vam je izuzetno duboko domensko znanje problema koji želite da rešite, idealno, znanje koje nema puno ljudi, a od kvaliteta tog rešenja će zavisiti kvalitet i uspeh vašeg biznisa. Zatim, potrebno vam je da umete i da prodate vase rešenje, i budućim zaposlenim, i investorima, pa na kraju i samim korisincima. Podjednako bitno, potrebno je da umete da ga napravite, ili da oformite tim koji to rešenje može da napravi, a zatim ga skalira na hiljade, pa i milione korisnika.

Iako uglavnom vlada mišljenje da uspešne startapove pokreću 20-godišnjaci, i naravno takvi primeri postoje, statistika ipak pokazuje da je prosečna starost uspešnog osnivača startapa 45 godina, zato mladima uvek savetujem da prvo “ispeku zanat” radeći uz iskusnije preduzetnike kao mentore.

6. Iako je osnovana u SAD, u jednom momentu ste doneli odluku da veći deo firme prebacite u Srbiju. Kako generalno vidiš domaću startap scenu u ovom momentu, da li se kreće u dobrom pravcu? Šta misliš da je potrebno da se uradi kako bi se stvorila klima u kojoj je normalno da IT kompanije razvijaju svoje proizvode kod nas?

Trenutno kao ključni nedostatak vidim znanje: znanje iz razvoja proizvoda, kompanija i biznisa, i to pre svega na globalnom ili regionalnom trzištu. Sa tehničke strane imamo puno znanja, što treba iskoristiti da se privuku strane investicije, a treba razumeti da sa investicijama dolazi i znanje kakvo nama fali, koje je u ovom trenutku verovatno i bitnije nego novac.

Odličan primer za takav model je i Connect The Dots. Naša dobitna kombinacija je biznis i produkt znanje, iskustvo i kapital iz Silicijumske doline, a talenat iz Srbije. Dobra stvar kod ovog modela je to što se znanje i iskustvo sada prenosi na lokalni talenat, koji ga može koristiti, ili prenositi dalje, a samim tim se pokreće i jedan startap zamajac.

Još jedno mesto gde vidim dosta prostora za napredak jeste i obrazovni sistem. Privreda i državna uprava bi trebalo da rade sa tehničkim fakultetima koji proizvode sjajan kadar (MATF, FON, ETF) i povećaju broj studenata, a prvenstveno povećaju broj mesta za studente na budžetu. Nije potrebno puno računanja da bi smo shvatili koliko je to dobra investicija, i kakvi su sve benefiti za državu i društvo. Takođe, smerovi i predmeti za razvoj proizvoda, preduzetništvo, biznis i istraživanje tržišta na tim fakultetima praktično da i ne postoje, a za tim znanjem u IT industriji vlada ogromna potražnja na tržištu.

Za kraj treba napomenuti i poslovno okruženje, koje bi sigurno moglo birokratski da se olakša, a subvencije i poreske olakšice su nešto što bi pomoglo u privlačenju kompanija koje razvijaju svoj proizvod. IT kompanije uglavnom razmatraju sve razvijenije zemlje sveta prilikom odabira zemlje za otvaranje kancelarije, pa treba razumeti da se tu Srbija praktično “takmiči” sa drugim zemljama.

7. Podaci sa našeg sajta kažu da se u 90% IT oglasa traže seniori i mediori. Sa druge strane, podaci isto tako kažu da je na IT tržištu zapošljavanja trenutno 65% juniora. Jasno je da postoji nesklad koji može imati dugoročne posledice po razvoj IT industrije. Kako gledaš na to, da li vaša kompanija zapošljava juniore? Koji savet bi dao generalno ljudima koji traže svoj prvi ili drugi posao u IT-ju u ovakvim okolnostima?

Realnost je takva da se dobri mediori i seniori uglavnom ne prijavljuju na oglase za posao, već dolaze preko preporuka ili preko regrutera, i stoga oglasi za njih imaju više informativnu svrhu. Mi smo imali izuzetno lepa iskustva sa zapošljavanjem juniora, pre svega, jer nisu imali prilike da rade u firmama sa lošom praksom, pa samim tim i nemaju nikakve loše navike, koje se teško menjaju. Ukoliko imaju dobar menadžment i kvalitetno mentorstvo juniori mogu izuzetno brzo da napreduju što se kod nas i pokazalo kao slučaj, pa stoga i ne vidim neke potencijalne probleme u budućnosti.

Juniorima bih uvek preporučio da biraju kompanije koje razvijaju svoj prozivod, koje imaju “živu” produkciju i prave korisnike, a idealno bi bilo i veliku skalu, jer se u takvim uslovima najbrže i najkvalitetnije napreduje.

8. I za kraj, na blogu su nam redovno najčitaniji tekstovi koji se bave mentalnim zdravljem IT-jevaca, burnout kao pojam trenduje već prilično dugo, što već samo za sebe govori da je ovo tema koja se ne može nikako zanemariti. Kako ti izlaziš na kraj sa stresom u svakodnevnom poslovnom i privatnom životu i da li možeš našim čitaocima da daš neki savet u vezi sa tim?

Moje glavno oružje u borbi protiv burnout-a je dnevna rutina, a prvi i osnovni korak u toj rutini je san. Trudim se da spavam minimalno 8 sati svakog dana, a neretko i 9. Repetitivnost je izuzetno bitan faktor zdravog sna, pa se stoga trudim da ležem i da se budim u slično vreme svakog dana. Jutro mi je rezervisano za meditaciju, čitanje i razmišljanje, nakon čega sedam za radni sto i praktično, osim za trening i sastanke, ne ustajem do večere.

Dan skoro uvek isečem na “pola” treningom, i ovako “dvokratno” radno vreme mi dosta pomaže da održim fokus i u drugoj polovini dana, a telu dam priliku da se koliko-toliko oporavi od sedenja. Doručak i ručak su mi uglavnom za radnim stolom ili u sastanku sa kolegama, a večera je rezervisana za networking, opušteno druženje sa kolegama, ili privatan život. Vreme nakon večere je rezervisano za odmor. Ne verujem u mitove o preduzetnicima koji spavaju 5, a rade 16 sati svakog dana, i dan smatram uspešnim ako sam imao između 9 i 12 efektivnih sati rada.

Uvek savetujem eskplicitnu podela vremena u sate efektivnog rada i sate efektivnog odmora, jer ako se ta dva pomešaju nećemo imati ni jedno ni drugo, a efektivan odmor je izuzetno bitan u situacijama visokog napora. Razvoj kompanije je maraton, a ne sprint, pa je stoga bitno pronaći tempo koji je održiv, i koji ne ugrožava zdravlje.

Oceni tekst

5
20 glasova
Bojan Stanković Bojan Stanković

Marketing strateg na sajtu HelloWorld.rs. Uvek u potrazi za rešenjima koja će olakšati život IT-jevcima u oblasti zapošljavanja. Politikolog na papiru, digitalac u duši. Voli da analizira, segmentira, meri i testira. Veruje u moć iskrenog razgovora, kao univerzalnog alata za sve probleme. Privatno sluša i gleda samo hitove, žanrovski neinhibiran.

0 komentara

Iz ove kategorije

Svi članci sa Bloga