image-slide2
Iz ugla programera

Kako postati senior i moje sitne hakerske ispovijesti

18.05.2020. | 20 min

Ne morate znati "sve", ali trebate znati bar jednu stvar "dobro".

Ukratko

Šta je senior?

Osoba u vašem timu koja je uvijek voljna pomoći, koja ima znanje, nije prenaduvana, nije puna sebe i bez obzira na godine iskustva zna da prihvati kritiku. U stanju je da se spusti na nivo juniora i objasni stvari kao da imate pet godina, ponaša se zaštitnički prema novim kolegama, daje priliku svima da se pokažu i dokažu, ne omalovažava kolege niti tim, uvijek je tu da pomogne, kao mentor i kao prijatelj. Daje vam uvijek korisne savjete i želite jednog dana da postanete kao ta osoba. Ovo je vaš senior.

Kada znate da ste postali senior?

Drugi uče od vas. Ego je riječ koju ne poznajete, ostala je zgažena na početku vaše karijere. Želja za učenjem ne jenjeva, nikad. Cijenite i po potrebi prihvatajte tuđe mišljenje. Znate kada da kažete NE.

Šta je potrebno da bi se postalo senior?

Mnogo truda, rada, upornosti i godine iskustva, jednostavno morate da imate cilj. Bitno je da se koncentrišete 100% na jednu stvar i čitav svemir se potčini vašem cilju. Kada nešto radite, radite to predano i sa voljom, uvijek je bitno znati zašto nešto radi na način na koji radi. Ne plašite se grešaka, učite iz njih, neka vam ovo postane sastavni dio dnevne rutine. Kada radite nešto, radite zato što to volite, ne zato što morate. Naučite kako da prihvatite kritiku, kako negativnu tako i pozitivnu.

Cijenite i poštujte sebe, ali i druge ljude oko vas. Uvijek saslušajte šta neko ima da kaže, saslušajte svakog, početnike pogotovo, jer svi smo mi nekad bili početnici. Edukujte se i čitajte knjige, prenosite svoje znanje drugima, dijelite svoja pozitivna iskustva i širite samo pozitivnu energiju, naravno kada god je to moguće. Naučite da praštate i ponekad da zaboravljate ružne stvari. Nemojte se plašiti novih stvari, dočekajte spremni nove izazove i uvijek imajte plan B. Jednom kada imate znanje, strah od otkaza će nestati.

Napravite listu šta ne znate, a voljeli bi naučiti. Napravite listu šta znate i šta ste dosad naučili. Uporedite ove dvije liste, možda pronađete neke interesantne detalje. Radite na sebi svakodnevno, jer svaki dan je novi dan koji treba maksimalno iskoristiti, a jednom kad sve prođe imaćete vremena da se odmarate i izležavate, to je uvijek lako.

Par savjeta iz ličnog iskustva

Posvetite pažnju ljudima koji vam vraćaju istom mjerom.

Provodite vrijeme sa familijom, nakon posla, kada god je to moguće.

Lezite rano, ustanite još ranije.

Pitajte sve što ne znate, nije sramota ne znati niti je sramota pitati. Istina je da glupa pitanja ne postoje.

Radite tako da ostvarite konačni cilj, koji, nadam se, nije čitav život raditi u četiri zida.

Radite iz ljubavi, novac će doći sam po sebi.

Ne rušite stare mostove, uvijek izvucite ono pozitivno iz svake situacije.

Naučite minimalno jedan strani jezik, po mogućnosti engleski.

Zapamtite, život je najbolja škola, koju nećete naučiti sjedeći u klupi.

Malo duža verzija priče :)

Uz pretpostavku da već znate za ovaj način rangiranja u IT-u, junior, medior i senior, pokušaću da vam približim ovaj put iz ličnog iskustva.

Da biste bili senior u nekom poslu, nije dovoljno samo za sebe reći da ste senior - potreban uslov je da vas kolege u vašem radnom okruženju smatraju seniorom, ali ne i dovoljan, samo jedan u nizu od uslova.

Nego, da se vratimo na našu temu. Dakle, kako postati senior i šta je sve potrebno "žrtvovati" radi ove "titule"? Ovako je izgledao moj put na koji sam veoma ponosan.

Mnogo truda i rada. Upornost na prvom mjestu i tu i tamo pomalo sreće.

Negdje između 1997. i 1998. godine sam imao priliku da se prvi put susretnem sa njegovim veličanstvom, kompjuterom, koji ću u nastavku teksta uglavnom oslovljavati kao mašina. Ova mašina je pripadala mom stricu, koji je u to vrijeme radio u osnovnoj školi kao nastavnik matematike i informatike. Sjećam se velikog, bijelog, metalnog kućišta i CRT monitora sa "ispupčenim" ekranom koji se i dan danas smatra radioaktivnim. Ako je to što se meni tada desilo, radioaktivnost, zahvalan sam zauvijek. Mnogo interesantnije je ono što se nalazilo unutar ovog kućišta. Bar tako je moj mozak tada razmišljao i nisam pojma imao da su to prvi znaci, onoga što danas nazivamo hakovanjem. Zelena elektronska ploča, na kojoj se nalazio procesor Intel i286 ili da budem precizniji 80286, koji je radio na 4 MHz a ako biste uključili prekidač TURBO, na kućištu, ova brzina bi išla do nevjerovatnih 25 MHz :D.

Od dodatne opreme tu su bile i diskete 3.5 i 8 inch-a. Sjećam se da sam na tri diskete imao operativni sistem MS-DOS 6.22 koji sam morao "instalirati" svaki put kad mi se mašina ponovo pokreće, a ovo je bilo često jer su moji u familiji vjerovali da ove mašine "troše" električne energije kao svi ostali uređaji u kući zajedno, naravno nije bilo bitno koliko drugih uređaja ste imali ;).

Hard Disk, nisam siguran, moraću potražiti, mislim da je bio veličine 40 MB.

Pored što sam, kako već možete zaključiti iz navedenog, mogao zaviriti u kućište mašine i svaki dan bar jednom morao instalirati DOS 6.22 od nule, ova rutina mi je za kratko vrijeme postala dosadna. Malo sam živnuo, kada sam nakon par mjeseci skontao da mogu, editovanjem, opet ako se ne varam fajla pod nazivom "config.sys" napraviti instalaciju permanentnom, odnosno natjerati mašinu, bar sam ja tako mislio u to vrijeme, da sačuva instaliran sistem na disku i više nisam morao ubacivati ionako već izlizane diskete za instalaciju. Nakon ovog saznanja, euforija me držala narednih par dana, nisam smio nikom da kažem šta sam "otkrio", jer da vas posjetim, u to vrijeme nije bilo interneta na način na koji to imamo danas i niste tako lako mogli doći do informacija, ali iskreno nisam ni imao kome da kažem. Većina mojih vršnjaka je, kao i sam, igrala fudbal i bili smo kao i ostala djeca - pored škole fudbal nam je bio čitav svijet, s tim da sam ja dodatno imao tu "igračku", koja će mi ostati vjerni saputnik sve do danas. Naravno, mašina je vremenom mijenjala svoj oblik i komponente. Postajala je brža i naprednija, sjećam se da sam prešao sa i286, na i386 i konačno na i486 DX2.

Par godina kasnije sam već radio na Intel Pentium serijama I, II i III ovog procesora. Ovdje se pojavio novi igrač, bar u mom slučaju novi, jer se u to vrijeme na prostoru ex-Yuge kasnilo za "svijetom" jedno 50 godina (obavezno poslušajte pjesmu "Mikula - Ako Boga Znate", taman da malo predahnete od moje autobiografije :D). Nekako sam došao u posjed AMD procesora AMD Athlon Thunderbird u to vrijeme, ali nisam imao odgovarajuću ploču na koju bih mogao da ubodem ovaj čip i vidim kako to radi. Da bih oprobao mogućnosti ovog procesora, morao sam da sačekam jedan period kako bih dobio matičnu ploču koja je bila kompatibilna sa ovim tipom procesora.

 

Ali, u međuvremnu se desilo par ključnih okidača koji su odlučili na koji način će ići moj život, kada je u pitanju profesionalna karijera i učenje. Naravno, ja u to vrijeme nisam imao pojma da će me neko plaćati za znanje koje ću steći u narednih par godina.

 

Početak utakmice

Sjećam se da je moj stric, za vrijeme školskog raspusta, na nagovor nekog kolege, sa kojim ću vas uskoro upoznati, odnio mašinu na servis i nakon par dana vratio sa instaliranim Windows 95 operativnim sistemom.

Meni je trebalo samo jedan dan da "oborim" operativni sistem, jer sam pokrenuo neku igricu, sjećam se nekih aviona kojima sam upravljao svega par sati i nakon restarta mašina više nije radila, tačnije dobio sam BSOD (blue screen of death). Stric je ponovo mašinu odnio na servis, koji je, ako se ne varam, koštao između 50 i 100 KM (~25-50 evra) u to vrijeme. Nakon što je masina opet bila funkcionalna, zamolio me je da povedem računa ovaj put, jer je i on ponekad trebao da nešto radi, obično preko dana kada sam ja spavao. Sljedeću veče sam opet pokrenuo avione i opet srušio sistem. Ovo je bio okidac za pokretanje mehanizama u mojoj glavi, opet onaj hakerski nagon, ali izazov je bio mnogo veći, veći nego ikad do sad. Trebalo je vratiti stanje sistema na prethodno ali ovo je moglo biti odrađeno u servisu ili sam ja bar tako mislio. Takođe, bilo je bitno kupiti vrijeme da stric ne otkrije kako sam oborio sistem, opet, a para da platim instalaciju nisam imao. Čak i da sam imao, trebalo je transportovati mašinu do servisa i nazad, što nije bilo opcija.

Trebalo mi je par sati da razradim plan koji je trebao biti izveden u dva čina:

  1. Kupiti vrijeme dok ne skontam kako osposobiti mašinu da ponovo ima instaliran Windows 95 i
  2. Instalirati Windows 95 po cijenu života.

Od ovog momenta moje misli su bile koncentrisane samo na ove dvije stvari.

Prvo sam instalirao DOS 6.22, toliko sam znao, ovo je bila prva linija odbrane u slučaju da neko uđe u sobu i pita me šta radim. Valjda u svom tom očaju da nađem način kako da "reinstaliram sistem", u jednoj od kutija sam pronašao knjigu "Basic BASIC: An introducion to computer programming in BASIC language", koja je napisana 1978, a ja sam već "zagazio" u 2000. (hvala Bogu smak svijeta se nije desio, ipak, još). Ovo navodim samo da vidite koliko smo kaskali i još ćemo ;).

10 PRINT "milenko letic"

20 END

Kada sam dobio ispis svog imena na ekranu, u meni se desila neka hemijska reakcija, koju nisam mogao da objasnim običnim rijecima. Sjećam se samo da sam sjedio par minuta izgubljen i pokušavao da shvatim gdje se nalazim. Odlučio sam da kažem (k=l) stricu kako hoću da učim programiranje i kako testiram neki program u DOS-u pa iz tog razloga kompjuter mora raditi dan i noć, bez isključivanja, jer samo tako mogu izvršiti neki program iz knjige. Mislim da mu je bilo sumnjivo, ali ipak na moje insistiranje da učim programski jezik i ne igram igrice bio je ponosan. Ovo je bio prvi, ali ne i jedini, social engeener-ing koji sam upotrebio, naravno nesvjesno u to vrijeme. Nisam se tu zaustavio, već sam odlučio da krenem u realizaciju drugog dijela plana. Zamolio sam strica da me upozna sa svojim kolegom, jer mi je "trebao" savjet na koji način mogu povezati štampač preko paralelnog porta iz DOS-a, jer mi treba za štampanje programskog koda. On je obavio poziv, a ja sam upijao svaku izgovorenu riječ i shvatio da je misteriozni kolega u obavezama oko neke matične ploče, procesora i slično. Ovo mi je bilo dovoljno. Sjetio sam se da imam AMD procesor AMD Athlon Thunderbird, koji se ne uklapa ni u jednu ploču do sad, ali sad se perfektno uklapa u rješenje svih mojih problema. Istog momenta sam spakovao ruksak i otišao da upoznam misterioznog kolegu mog strica. Pronašao sam ga ispred kuće kako čačka nešto oko matične ploče sa lemilicom :). Čovjek koji je igrom slučaja unazad par godina radio "pri vojsci", a samim tim imao pristup svim tehnologijama koje je vojska mogla imati u to vrijeme. Iako je baš te godine napustio vojsku i tim sa kojim je radio. Ono što sam naučio praktično gledajući njega, kasnije, bilo je dovoljno da moj mozak naštima na način da se narednih par godina nisam mogao odvojiti od mašina. Nakon što sam mu pokazao procesor, dobio sam svu pažnju ovog hakera. Naravno, u situaciji u kojoj sam se nalazio dao bih mu procesor bez razmišljanja da eksperimentiše pa ako treba i da ga sprži, meni je bilo bitno na koji način instalirati operativni sistem Windows 95. U narednih par sati mi je objasnio sve korake instalacije a zatim dao potrebne diskete, citač za diskove CD-ROM i dodatne alate za rad sa sistemom. Nema potrebe da vam govorim šta se sljedeće desilo, postao sam opčinjen. Čak sam se toliko oslobodio da sam nakon par dana u sveprisutnosti strica oborio sistem i instalirao ga isto tako u samo par sati (ovo je zavisilo od brzine procesora). On nije mogao da vjeruje i opet me zamolio da ostavim sistem kakav je jer on želi da to bude stabilno i da može raditi svoje dnevne obaveze. Naravno, u sljedećih par mjeseci sam toliko puta reinstalirao sistem da je više bio bez operativnog sistema nego što je imao sati rada.

Kolega mog strica je sad postao i moj kolega. Sjećam se da smo u to vrijeme tražili tečni metal, kako bismo prespojili jumper-e na procesoru sa ciljem dobijanja veće brzine. To je bio naš prvi zajednički hakersko hardware-ski poduhvat. Naravno već tad smo znali kako da overclock-ujemo procesor u BIOS-u, na software-skom nivou, ali nije nam bilo dovoljno već smo pokušali to da izvedemo "hirurški", na samoj površini procesora.

Napomenuću da je ovo bilo moguće samo u slučaju AMD familije procesora u to vrijeme ili je bar nama bilo poznato.

Narednih mjeseci nisam izlazio iz kuće. Nastavio sam i sa programiranjem u BASIC-u. Dan i noć sam prepisivao kodove iz knjige, neki od njih nisu radili, nisam mario. Sve ono što je radilo sam probao i bio zadovoljan iako nisam imao pojma kako sve to radi. Moje poznavanje engleskog jezika nije bilo dovoljno u to vrijeme da u potpunosti razumijem stvari, ali nisam ni bio zainteresovan kako to radi, bilo mi je važno samo da radi.

Svi smo mi jednom bili početnici

Godine 2009. na 2010. pojavila se opcija za rad, ali u drugom gradu, moglo bi se reći u drugoj državi, obzirom na naše granice i sulude ideje ljudi koji nas vode unazad godinama (za predah Miladin Šobić - Prvi jutarnji). Bilo je to moje prvo, pravo radno mjesto, gdje sam za tri mjeseca zaradio koliko ukupno u protekle dvije godine. U ovoj firmi sam brzo napredovao od tehničara operatera do pomoćnika Linux sistem administratora, a nakon ovoga sve je istorija. Prvo sam mislio da znam puno i da sam najpametniji, ali kad sam vidio šta ljudi znaju, prvi put sam se našao sa druge strane, manji od makovog zrna i bio postiđen koliko ne znam, da budem precizniji koliko malo znam. Toliko je bilo novih stvari, a opet toliko interesantnih, koje su se otvorile upoznavanjem Linuxa, pogotovo Slackware Linux distribucije, verzije 13.37 <3, da sam ja mislio da nikad neću savladati ni 1% onoga što sam imao vidjeti priliku u samo par mjeseci rada. Konačno, našao sam operativni sistem koji u potpunosti odgovara mom karakteru i koji će mi ostati vijerni pratilac sve do dana današnjeg.

Odlučio sam da se resetujem i da krenem ispočetka, da prihvatim koliko ne znam, da zgazim ego. Odlučio sam da postanem Junior Linux System Administrator, dok mi je konačni cilj bio da postanem dobar i bolji nego stariji kolega Senior Linux System Administrator.

Šta tačno znači Linux System Administrator, pitanje je na koje odgovor možete pronaći ovdje, ali, ukratko, to je osoba koja ima pristup svemu u vašoj organizaciji, kompaniji, kako god. Kad kažem svemu, to znači svemu. Pored što je upućen u svaki detalj, ako to želi, Linux System Administrator može pristupiti vašim mailovima, uključujući mail direktora, vašim prepisakama unutar firme, istoriji svih stranica koje posjetite tokom radnog vremena ili vaših mobilnih uređaja ukoliko ste spojeni preko koorporativne Wi-Fi mreže, a da vi o tome nemate pojma i nikad ne saznate. Ova vrsta stručnjaka, pored Linux sistem administracije posjeduje široku lepezu tehničkih vještina kao što su znanja iz polja internet sigurnosti, kompjuterskih mreža, internet telefonije, programiranja, baza podataka, servisiranja raznih elektronskih uređaja, zaštite korisnika na mreži i mnogih drugih. Imaju izražene vještine rješavanja kompleksnih problema na jednostavan način, ali mogu da budu otresiti i teški kao crna zemlja i kratkog fitilja - često su vjerovanja da se kompjuterima može više vjerovati nego ljudima. Bilo kako bilo, ja sam još na ljudskoj strani. :) Zadržao sam se u ovoj firmi dok nisam naučio sve što sam namjeravao, nekih tri godine, i u namjeri da postanem Junior sistem administrator, nesvjesno sam otišao korak dalje i nalazio se između Juniora i Seniora. Ovo mi se osladilo, napredak je bio očigledan i mislio sam - još godinu dana i postaću Senior. Trebaće mi još četiri godine da postanem Senior.

Ovaj predivni dio života bih najjednostavnije opisao pjesmom (Miladin Šobić - Četa luđaka).

Nekoliko mjeseci prije nego što ću dati otkaz, upoznao sam novu prvu ljubav i kako ona trenutno kaže, dok čita ovaj moj članak - posljednju. Ovo je jedan od uslova da budete uspješni u onom što radite - a to je da uvijek, za one koji poznaju crontab znaće šta ovo znači  "* * * * *", imate bračnog druga koji vas podržava u svemu, bezuslovno. Naravno, ovo je moje mišljenje i ova podrška mora biti obostrana.

Nastavak karijere

Naouražan znanjem i ispunjen ljubavlju odlučio sam da potražim otvorene pozicije u svom gradu i vratim se kako bih bio bliže kući. Uslovi koje sam imao jesu da ne tražim posao u firmama koje zahtijevaju da pripadate nekoj političkoj stranci ili da radim za "velike" firmice kao što su mobilni operateri, televizijske stanice i ni u snovima neki posao na državnim jaslama. Takođe sam odlučio da ignorišem firme koje me nisu prihvatile u prošlosti, kada nisam imao marke u džepu. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv, nikoga ne mrzim, nisam i neću, ali jednostavno ne volim statiku i učmalost, konstatno ponavljanje jednog te istog. (pokušajte Rambo Amadeus - Jedno te isto).

U narednih par godina sam promijenio oko sedam firmi i rijetko kad sam ostao duže od godinu dana u prosjeku po firmi. Kako je iskustvo pristizalo, želja za znanjem je bila sve veća i konacno sam počeo da organizujem stvari na pravi način. Već sam shvatio da je to ono što želim raditi do kraja života i odlučio sam da pokrenem neki sopstveni projekat. Visina plate mi nije bila bitna, sjećam se da sam radio u jednoj firmi za 1.300 KM, a onda sljedeći mjesec otišao u firmu koja mi je davala 900 KM, nakon tri mjeseca sam već radio za startup u kojem je plata bila 1.800 KM. Sada vidite zašto je bitno da imate podršku i razumijevanje onoga sa kim živite, ovo je samo površina, bolje da ne kopamo dublje. :) Formula je sljedeća, bar u mom slučaju: što vise bježite od novca, on nekako dolazi za vama. Kada sam uspio da isključim novac i kada mi plata nije bila bitna ova cifra je konstatno rasla, kao neko prokletstvo. Naravno, za nekog ko se gnuša novca, ja vam nisam dobar primjer kad su finansije u pitanju, ali posto znam kako se plate kreću u ovom sektoru, pogotovo danas ove cifre su u najmanju ruku smiješne. Dakle, imao sam par ideja šta bi bilo dobro za sopstveni biznis i pokušao sam. Nisam uspio prvi put, ili, bolje rečeno, uspješno sam propao. Bio sam srećan zbog stvari koje sam naučio i odlučio sam pokrenuti drugi posao. Opet bezuspješno. Ovo mi je dalo još više energije i želje za pokretanjem sopstvenog biznisa. Jer ako se sjećate iz prethodnih primjera, moj pokretač su stvari koje su nedostižne, bar u mojoj glavi, i jako me raduje kad nešto ne mogu da uradim ili dobijem - to znači da se za takve stvari isplati boriti, a usput se toliko nauči da to nije mjerljivo i nema tog novca koji može da plati takva iskustva. Mislim da sam odustao nakon desetog, jedanaestog pokušaja, ali, naravno, znam da će jedna od tih mojih ideja biti uspješna.

O ovom periodu bih mogao napisati knjigu, ali kako sam već odužio, navešću samo par bitnih stavki koje sam naučio tokom ovog perioda.

Poznanstva koja sam stekao su bila i ostala ona prava, što prava prijateljstva, što poslovni kontakti, ali mreža ljudi sa kojima sam se uvezao unazad par godina mi daje za pravo da se osjećam sigurnim, koliko god to zvučalo čudno. Nikad nemojte raditi ono što ne volite. Shvatio sam takođe da ne možemo mijenjati druge ljude, možemo mijenjati sebe i prilagoditi se, jer, zapamtite, za nekoga mi smo upravo ti drugi ljudi. Niko nema pravo na naše vrijeme i naš život, živite u skladu sa ovim i biće vam puno lakše. Sve dok idete na posao sa osmjehom na licu - odlično, u slučaju da imate bubicu u glavi koja preispituje zašto radite to što radite, zapitajte se i posavjetujte svoj ego, jer otkaz je blizu, da li ćete ga dati vi ili će vam ga uručiti vaš poslodavac, to je stvar režije.

Sumirano

U zadnjih desetak godina profesionalnog rada (profesionalno znači dan od kad sam prvi put dobio platu za usluge koje nudim), imao sam priliku da radim sa raznim vrstama ljudi i firmi. Kad pokušam to da sumiram na najjednostavniji način, svede se na dobre ljude i firme, malo manje dobre ljude i firme i tri osobe koje ne zaslužuju pomen.

Ono što meni ostaje u sjećanju, kao dio moje karijere, jeste ova prva grupa: dobri ljudi i dobre firme. Vremenom sam razvio mehanizam koji ignoriše druge dvije grupe.

U ovom periodu mogu na prste jedne ruke da nabrojim ljude koji su znali 90% onog što je aktuelno za kompletnu oblast kojom se firma bavi, kada su tehničke vještine u pitanju. Ovdje se ubraja poznavanje svakog ćoška arhitekture sistema, poznavanje par programskih jezika, poznavanje baza podataka itd.

Ovo takođe ima negativan uticaj na vašu podsvijest, nikad nemojte da se poredite sa drugima, osim ako to nije za vaše dobro, osim ako vas taj vid poređenja neće podstaknuti na lično usavršavanje u svakom smislu.

Najlakše je procijeniti ovu situaciju na način da poslušate svoj instinkt, unutrašnji glas koji će vam pomoći da pravilno odlučite u datom momentu. Vjerujete svom instiktu i radite na izoštravanju ovog nevjerovatno korisnog čula, koje svi imamo. Što se više oslanjate na instinkt, i tačnost ovog čula će se više povećavati.

Koliko god to zvučalo sebično, prvenstveno kada je posao u pitanju, jednostavno morate sebe staviti na prvo mjesto, a zatim dolaze drugi. Dosta puta ćete čuti kao vodilju ili slogan firme, nešto kao "mi smo jedna velika familija". Zapamtite, nema familije kada je konačni cilj novčana zarada. Novac == Vrijeme, ja u ovoj jednačini ne vidim čovjeka. Znam da je ovo malo pregrubo, ali nažalost je tako. Kada je neko u familiji, "pravoj familiji u realnom životu", recimo, bolestan, onda se članovi familije brinu nesebično za njegovo zdravlje, pomažu sve dok za to postoje i najmanje opcije. Kada ste doživjeli da članovi "familije u firmi" ostave svi svoje obaveze i brinu se o vama za vrijeme prehlade, prave vam čajeve, udovoljavaju i slično? Ako ima takva firma, ja ću raditi džabe.

Cijenite sebe, uvijek malo više nego što vrijedite. Ima ljudi koji vam nisu ni do koljena pa opet znaju se prodati i sve vam znanje džaba. Dakle, pored tehničkih vještina, potrebno je imati razvijene vještine komunikacije, lične, kognitivne, socijalne, emocionalne, organizacione ili jednom riječju poznate kao "soft skills".

Ignorišite ljude koji šire negativnu energiju i slušaju turbo folk.

Preporuka za čitanje knjiga

Kevin D. Mitnick - The Art of Deception: Controlling the Human Element of Security

Robin S. Sarma - Budni u pet i vaš je čitav svijet

Sung Cu - Umijeće ratovanja

John C. Parkin - F\*\*k it: The ultimate Spiritual Way

David Allen - Getting Things Done

Edward Snowden - Permanent Record

Allen Carr - Lako je prestati pušiti


(11 osoba je glasalo, prosečna ocena: 5)
Većinu dana provodi u Linux terminalu. Da može imao bi pingvina za kućnog ljubimca.
Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim životnim preprekama i fasciniran je nerješivim problemima. Obožava život, ljude i knjige. Uvijek nasmijan i pozitivan. U slobodno vrijeme radi na besplatnim online kursevima programiranje.ba, kako bi pomogao ljudima koji nisu u mogućnosti novčano priuštiti sebi znanje.

4 komentara

  1. Sanja
    Sanja maj 19, 2020 u 18:09 · Odgovori

    Vaistinu je odužio :D Ali drago mi je da sam pročitala ceo tekst, vredi! Imam 3 pitanja za Milenka, ako je moguće postaviti pitanja: 1. Koji alat koristi za GTD? Pokušala sam sa Evernote ali sam previše zakomplikovala i zapustila, sad prebacujem u Trello i Personal Kanban sistem, ali nisam sigurna da li sam najbolje izabrala; 2. Kako odabrati sledeću firmu ako je radost prestala, kako razviti taj instinkt, ako se ugasio? Menjati firme dok ne klikne, ili postoji neki trik da ocenimo gde ćemo biti srećni pre nego što pređemo i obavežemo se na duže vreme, ili postoji neko objektivno merilo? 3. Da li sad sa ovom pameću ne bi prešao sa veće na manju platu (savet: cenite sebe malo više nego što vredite), ili bi radio i za džabe par meseci ako instinkt kaže da je to ono pravo? :) Gde naći pravu tačku između te 2 opcije? Zar to nisu suprotne krajnosti?

    • Milenko Letic
      Milenko Letic maj 20, 2020 u 17:25 · Odgovori

      Postovana Sanja (malo cu persirati, malo necu),

      prije svega hvala na odvojenom vremenu, ali i na pitanjima, vec mi ovo mirise na novi clanak :).

      1. Ja licno koristim Joplin https://joplinapp.org/ i trello (BACKLOG,ANALIZE_AND_DESIGN,IN_PROGRESS,DOCUMENT_TRACE,REPETABLE_TASKS,DONE). Naravno ovo je individualno i svako treba da eksperimentise dok ne pronadje pravi alat koji mu se slaze uz licnost.Predlozio bih ti takodje da pogledas ova dva principa za sad a na tebi je da eksperimentises dalje ;) https://en.wikipedia.org/wiki/Unix_philosophy; https://en.wikipedia.org/wiki/KISS_principle

      2. Odlicno pitanje. Ja cesto radim intervjue. Intervjuisem ali isto tako volim biti intervjuisan. Kada vidim neku zanimljivu poziciju, radno mjesto u nekoj firmi, ja se prijavim na oglas i posaljem svoj CV, bez obzira sto sam zaposlen.
      Ako su oglasi za posao copy/paste nisu mi interesantni. Na intervjuima naucite dosta i predlazem da odradite bar jedan mjesecno u prvoj godini dana.
      Na pitanje gdje se vidim u firmi za vise od godinu dana, ne odgovaram :). Radni dan mi traje aktivno 4 radna sata ukljucujuci pauze jer toliko mogu da se koncentrisem i dam sve od sebe.
      Rad od kuce je obavezan, ako nemate mogucnost da radite jedan dan od kuce sedmicno, a radite u IT-ju treba odmah da potrazite drugu firmu koja to nudi.
      Dres kode, uf. Nikad vise ne bih radio za firmu gdje se moraju nositi cipele i kravata.
      Pored intervjua gledam sta je aktuelno na trzistu, sta se trazi, koji su to skilovi koje poslodavac hoce da cuje i koliko se to uklapa u ono sto ja zelim da radim.
      "neki trik da ocenimo gde ćemo biti srećni pre nego što pređemo i obavežemo se na duže vreme" ovo nikad necete postici, jer ne postoji. Zivite sad i danas, budite srecni u ovom trenutku, podesite vrijeme da radi za vas i nemojte se puno smarati da idealizujete stvari. Pojam "dugorocno" u IT-ju, nazalost vise ne postoji, pogotova sa pojavom microservisa :). Kada je u pitanju trik da budemo srecni to vam je kao i fazon kad zelite smuvati decka ili devojku, ili samo decka, ili samo devojku (znate vec), e pa samo okrenete ledja, pa da vidite kako "leti" za vama sto bi moja baka rekla ;).

      3. Uvijek bi presao za manju platu na radnu poziciju gdje je manji stres, bolja ekipa i konstantno ucenje. Naravno najbitnije je da su svi u fazonu, da se znaju nasaliti, pogotovo na svoj racun i da radni dan pocinje kafom a ne tako rijetko zavrsava rakijom ili ladnom pivom. Vec sam spomenuo da nikad nije dovoljno imati jedan izvor novcanog primanja, iz tog razloga da, radio bih za "dzabe".
      (savet: cenite sebe malo više nego što vredite), proizasao je iz sjecanja, prilikom pisanja clanka, na neke odvratne kreature koje su se gurale u .... sefovima, gazeci po ostalim kolegama, bez ikakvog obzira, empatije, cemu smatram da trebamo stati na put. Ne samo u IT-u, vec u svakom poslu ako zelimo da nasoj djeci napravimo bolje sutra. Sve dok se ne rijesimo ili u najboljem slucaju izdefinisemo gdje ovi ....uvlakaci treba da se nalaze na ljestvici, bice nam ovako kako je. Nemam nista protiv da i oni rade i primaju platu ali treba da znaju gdje im mjesto. Upravu ste, ovo su dvije suprotne krajnosti, toliko suprotne da se skoro pa doticu.

      Nadam se da sam bar donekle priblizio sta sam htio da kazem i nemojte zamjeriti ako sam malo odlutao od srzi pitanja, ali jednostavno ste me podstakli za jos jedan clanak za koji cu koristiti ovaj tekst kao referencu.

      Golem pozdrav
      btw. Nadogradjenu verziju clanka mozete pronaci ovde https://programiranje.ba/blog/sta-je-to-senior-i-kako-biti-jedan-od-njih/

  2. Saša
    Saša maj 20, 2020 u 19:33 · Odgovori

    Legendo, želim ti mnogo lijepih trenutaka i uživanja u poslu još dugo, dugo! Uživao sam čitajući! Odlično napisano, odličan izbor muzike i generalno pogled na svijet. Pozdrav

    • Milenko Letic
      Milenko Letic maj 20, 2020 u 22:00 · Odgovori

      Hvala Sale,

      takodje sve najbolje zelim od srca. Veoma mi je drago kad ideja naidje na razumijevanje a posebno ako nekom probudi zelju za napredovanjem i samostalnim usavrsavanjem. Na muziku sam posebno ponosan ;)

      Hvala jos jednom, zivio ;)

Ostavi komentar

Copyright © 2020 :: Sva Prava Zadržana :: HelloWorld.rs. ::
Made with in Subotica.
Uspešno
Neuspešno urađena operacija